Literarna radionica 1

Tema: obitelj, djetinjstvo, pripadnost, prva sijećanja

Korelacija: Miroslav Krleža, „Djetinjstvo u Agramu“

Sudjelovatelji radionice na Visu su isticali da je njihovo djetinjstvo bilo obilježeno radom u polju i pomaganjem u kućanstvu. Time im je ostajalo malo vremena za igru. Također, u to vrijeme, bilo je bitnije ići u polje i znati raditi nego „gubiti“ vrijeme na učenje. Igračaka za kupiti bilo je jako malo pa su ih uglavnom izrađivali uz pomoć roditelja. Lutke i lopte su radili tako da su staru tkaninu punili s vunom ili drugom tkaninom te ih oblikovali. Ako je obitelj bila mnogobrojna, očekivalo se od starije djece da se uključe u odgoj i brigu djece. Mama i bake su bile glavne u odgoju, prema tati su imali veliko strahopoštovanje i s njim su najčešće provodili vrijeme za ručkom, večerom i na misi. Zanimljivo, njihova prva sijećanja često su povezana strahom prema moru i vodi. Kako u vremenu njihovog djetinjstva nije bio običaj kupanja u moru i „morskih radosti“ njihovi roditelji nerjetko nisu znali plivati, pa su taj strah od mora i utapanja prenosili na djecu sa namjerom da ih zaštite time da se drže podalje od mora. Također, prva ili ona njima najznaimljivija sijećanja povezuju sa susretom s novim namirnicama i proizvodim, kao na primjer bananama, digitronom, radijom, pokretnim stubama u shopping centru…

Sudjelovatelji radionica u Karlovcu i Zagrebu su daleko više pričali o igrama i slobodi koju su iskusili u djetinjstvu. Nabrojali su mnoge igre koje su se igrali, doživljaje, mjesta  i prijatelje. Također, rekli su da dan danas (nažalost, neki nisu u mogućnosti) vole obilaziti ta mjesta, na primjer slapovi na rijeci Korani u Karlovcu, šuma u Maksimiru, stara utvrda u Samoboru… Prva sjećanja vežu uz igre u polju, branje kukuruza, paljenje vatre u polju…  Nakon razgovora sa polaznicima primjetila sam kako su otočani i ljudi iz okolice Zgreba i Karlovca imali dosta drukčije djetinjstvo, stoga ga jedni vežu uz rad i odgovornost a drugi uz igru i slobodu.