O umirovljenju

Umirovljenje se obično doživljava kao događaj, odnosno proces koji zahtijeva planiranje i prilagodbu. Dolazi do naglih promjena navika, običaja, intelektualnih i drugih aktivnosti, mijenjaju se obveze, prekida se komunikacija s kolegama s posla, gubi se socijalna uloga što često dovodi do niza ozbiljnih poremećaja u organizaciji života. Uz to, prihodi se znatno smanjuju što pogađa umirovljenika, a time otežava prilagodbu. Osoba naglo ima „višak“ vremena koje treba adekvatno popuniti. To je tranzicijska životna faza koja traje nekoliko godina. Proces prilagodbe na mirovinu mnogo je kompleksniji nego što se ranije mislilo.

Također, osamljenost se kod starih osoba javlja češće nego u drugim životnim fazama, a razlozi leže u tome što se broj osoba s kojima je pojedinac bio u vezi smanjuje s porastom dobi, a mijenja se i intenzitet emocionalnih odnosa. Gubitak bračnog partnera, odlazak djece iz kuće, umirovljenje te pojava bolesti najčešći su uzroci osamljenosti. Također, nažalost, nekako je kulturološki uvjetovano da se starost dočekuje tužno i nezadovoljno kroz prizmu smanjenja aktivnosti i gubitka socijalne povezanosti  što doprinosi da se u starosti razvijaju određene psihičke poteškoće poput depresije. No,  vjerujem da je to moguće promijeniti i to  pristupom da se  na  starost gleda kao određeni izazov u kojem pronalazimo novi smisao i zadovoljstvo.